Sistemski eritemski lupus

Razvoj autoimunosti

Imunološki sustav kada ispravno funkcionira učinkovito raspoznaje vlastite stanice, tkiva i organe od prijetnji iz okoline kao što su virusi, bakterije, paraziti. Imunološki sustav mora se susretati sa različitim izazovima u vidu prebolijevanja infekcija, cijepljenja, kako bi ih učio raspoznavati. Procesi učenja najznačajniji su do razdoblja puberteta. Kako imunološki sustav stari smanjuje se tolerancija na vlastito i povećava se učestalost autoimunih bolesti.

U određenim okolnostima kao posljedica genetike i utjecaja okoline, svojstvo raspoznavanja vlastitog od stranog može zakazati. Pri tome dolazi do napada na vlastito tkivo i organe, odnosno do razvoja autoimunosti.

U tkivima i organima koja imunološki sustav napada razvija se upala, a dugotrajni znakovi upale mogu dovesti do trajnog oštećenja. Takvi procesi jednom kad se počnu događati najčešće su kroničnog i progresivnog karaktera. Naizmjenična su razdoblja mirovanja i pogoršanja bolesti.

Lupus

Lupus je jedna od takvih bolesti, a najčešći i najpoznatiji oblik je sistemski eritemski lupus (SLE).

Naziv potječe s početka 20. stoljeća:

“sistemski” označava da bolest zahvaća cijeli organizam,
“eritemski” dolazi od grčke riječi „erythros“ koja znači „crveno“,
“lupus” latinski znači “vuk” budući da je prepoznatljiva manifestacija bolesti leptirasti osip na licu za koji se smatralo da podsjeća na bijele šare na licu vuka.

Češće javlja kod žena, posebno reproduktivne dobi (od 15. do 45. godine), a učestaliji je u populacijama Afroamerikanaca, Latinoamerikanaca, Azijata.

Simptomi se razlikuju

U početku bolesnik može imati samo nekoliko simptoma često u vezi samo s jednim organom, dok se kasnije napredovanjem bolesti pojavljuju ostali simptomi.

Sistemski karakter ove autoimune bolesti je u tome što imunološki sustav određene elemente stanice (osnovne strukturne jedinice organizma) prepoznaje kao strane. Na njih stvara protutijela i pokreće se cijeli niz složenih imunoloških procesa koji može zahvatiti sve organske sustave.

Kod gotovo svih bolesnika javljaju se opća slabost, umor, povišena temperatura koji uglavnom prethode drugim simptomima.
U ranoj fazi bolesti javljaju se bolovi i otekline zglobova, otežana pokretljivost i znakovi artritisa.
Mogu biti prisutni mučnina i povraćanje, nedostatak zraka, kašalj, bol u prsima, problemi s očima, sluznicama.
Kosa je tanka, slaba i sklona ispadanju.
Karakteristična je osjetljivost na sunce koja se očituje ranicama, osipom i čvorićima na koži izloženoj sunčevom zračenju i tipično leptirasto crvenilo na licu.
Značajna je bolest bubrega koja se javlja u oko 60% bolesnika, a koja može napredovati do kroničnog zatajenja bubrega i potrebe za transplantacijom što može biti vrlo izazovno s obzirom prirodu bolesti.
Moguće su i promjene u krvožilnom sustavu, pojava aritmije, povećanje srčanog mišića i rizik od razvoja tromboze.
Bolest utječe i na središnji živčani sustav, mogući su problemi sa pamćenjem, anksioznost, depresija, psihoza, epileptički napadaji.

Lupus – uzrok bolesti i liječenje

Uzrok bolesti su genetika i okolišni čimbenici kao što su prebolijevanje nekih virusnih infekcija, UV zračenje, hormonska neravnoteža u pubertetu, stres, neki lijekovi.

Uočeno je da ženski hormoni potiču bolest te da žene bilježe pogoršanje bolesti netom prije mjesečnice odnosno u trudnoći kada su razine estrogena visoke. Bolest ne utječe na začeće, ali je trudnoća rizična zbog veće učestalosti spontanih pobačaja i preuranjenih poroda.

Za postavljanje dijagnoze potrebno je dobro uzeti povijest bolesti, obaviti fizikalne pretrage i nalaz krvne slika, specifična je prisutnost protutijela na DNA,. Ponekad je potrebno dugotrajno promatranje bolesnika.

U liječenju je važan individualni pristup, s obzirom na dob, opće zdravstveno stanje, i koliko je bolest napredovala. S obzirom na to da se intenzitet bolesti može mijenjati s vremenom neophodni su redoviti posjeti liječniku. To su liječnici specijalisti kao što su nefrolog, reumatolog, hematolog, neurolog, itd. ovisno o organskom sustavu koji je bolest zahvatila.

Uz liječenje lijekovima (salicilati, nesteroidni antireumatici, antimalarici, kortikosteroidi, imunosupresivi, monoklonska protutijela) važno je usvojiti zdrave životne navike kao što su:

umjerena fizička aktivnost
izbjegavanje izlaganja suncu i korištenje visokog zaštitnog faktora, i zaštitne odjeće
uravnotežena prehrana
zaštita od infekcija

Dodaci prehrani

Uz terapiju lijekovima i promjene životnog stila, od pomoći mogu biti određeni vitamini i dodaci prehrani.

Kao i kod drugih autoimunih bolesti značajna je uloga vitamina D

Osobe koje boluju od sistemskog eritemskog lupusa često imaju nizak status vitamina D. Vitamin D, osim što je važan za zdravlje kostiju, igra važnu ulogu u regulaciji imunološkog odgovora.
Osobe tamnije puti, pretile osobe, one koje uzimaju određene lijekove ili imaju poremećen metabolizam vitamina D, imaju niske razine vitamina D.
Budući da su bolesnici koji boluju od SLE osjetljivi na sunce, izbjegavaju izlaganje suncu zbog čega je dodatno smanjena mogućnost sinteze vitamina D u koži.

Iz tih razloga preporučljivo je ove pacijente uputiti na krvne pretrage određivanja statusa vitamina D. Dalje liječnik može pacijentu propisati aktivni oblik vitamina D (vitamin D3) koji je registriran kao lijek i to u dozama koje ovise o potrebama svakog pojedinog pacijenta. Pacijentima koji imaju blagi oblik bolesti ljekarnik može preporučiti vitamina D registrirani kao dodatak prehrani s preporukom uzimanja 2000UI do 4000UI dnevno. Različite studije pokazale su da normalizacija statusa vitamina D rezultira smanjenjem simptoma i aktivnosti bolesti.

Riblje ulje

Osim vitamina D pokazalo se da riblje ulje koje je bogato omega-3 masnim kiselinama također ima pozitivan učinak na poboljšanje kvalitete života, smanjenje iscrpljenosti i aktivnosti bolesti.

Riblje ulje može imati pozitivan učinak na komplikacije lupusa vezane uz srce i krvožilni sustav.
Pretpostavlja se da ima utjecaj i na regulaciju imunološkog odgovora, odnosno smanjenje upale.
Općenito je preporuka u redovitu prehranu uvrstiti plavu ribu (skuša, tuna, losos) barem dva puta tjedno.
Ukoliko to nije izvedivo mogu se koristiti dodaci prehrani koji sadrže pročišćeno riblje ulje u dozama od 1 do 2 grama dnevno.

Antioksidansi

Antioksidansi kao što je vitamin C mogu smanjiti oksidativni stres koji je izražen kod pacijenata s lupusom. Ipak u preporučivanju dodataka prehrani koji sadrže antioksidanse uvijek je potreban oprez ovisno o lijekovima koje pacijent ima u terapiji.

Što izbjegavati?

Budući da je SLE autoimuna bolest pacijentima svakako treba savjetovati da izbjegavaju uzimanje preparata koji mogu stimulirati imunološki odgovor. Takvi preparati sadrže ehinaceu, češnjak i beta-glukan.