Ljekarne nisu samo mjesta gdje se dolazi po lijekove. Ljekarne su, prvenstveno, ljudi koji u njima rade. Prostor recepture je tijelo, a ljudi duša ljekarni. Oni koji vas dočekaju sa osmijehom, saslušaju i ponude stručan savjet. Oni koji vas upute gdje potražiti pomoć, ako vam je oni ne mogu pružiti.

Nažalost, u životu postoje teški trenutci, kada se moramo pozdraviti sa ljudima koje poznajemo godinama, koje cijenimo, na koje se oslanjamo i koji će nam trajno nedostajati.

Darija Škiljan, kao Režek rođena je u Zagrebu 1971. godine. Četiri godine kasnije pridružio joj se i brat Krešimir. Odrasla je na Plešivici, gdje je pohađala niže razrede osnovne škole, a više nastavila u Jastrebarskom. Završila je za farmaceutskog tehničara na Zdravstvenom učilištu u Zagrebu. Kroz to je vrijeme živjela na dvije adrese, kod rodbine u Zagrebu preko tjedna i na Plešivici za vikend. Nakon završene srednje škole upisala je Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu.

Svoj je staž odradila u ljekarni Jastrebarsko, a zatim nastavila svoj rad u ljekarni Pržulj u Klinča Selima. U „svoju“ se ljekarnu vraća 2003. godine, tada već u sklopu Ljekarni Zagrebačke županije. Nakon odlaska kolegice Branke Klopović u mirovinu, 2018. godine, postaje voditelj ljekarne.

Darija je bila stručna, savjesna i profesionalna. Imala je vremena i razumijevanja za sve kolege i kolegice s kojima je radila. Za nju, svaki je čovjek bio jednak i osjećao se ugodno i prihvaćeno. Nije bila samo kolegica i voditeljica, bila je pravi vođa svojih ljudi, uvijek spremna pokazati primjerom i prva uskočiti tamo gdje je potrebno. Svoje je pacijente voljela, slušala, uvažavala i za svakoga se jednako trudila. Imala je suosjećanja i osjećaja za pravednost.

Obiteljski život

Za vrijeme studiranja upoznala je i svog budućeg supruga Željka. Darija je majka dviju prekrasnih djevojaka blizanki, koje poznaje cijelo Jastrebarsko. Obitelj je bila centar Darijinog svemira. Svoj je život posvetila brizi za svoje kćeri, muža, oca, brata, šogoricu i nećake. Nikada joj ništa nije bilo teško, voljela je pomagati i brinuti za svoje. U preuređenju i radnim akcijama nije joj bilo ravne. U par dana uspjela bi preokrenuti cijelu kuću. Voljela je putovati i ići na skijanje sa svojima. Iako sama nije skijala, uživala je u vremenu provedenom sa svojom obitelji. Voljela je crvene ruže i tulipane.

Darija je bila žena, majka, kraljica, magistra-zmajica. Bila je voljena, poštovana, cijenjena. Napustila nas je prerano no ostavila je neizbrisiv trag u svima koji su je poznavali. Zadržati ćemo ju prisutnom u mislima i srcima, kroz priče, anegdote, dogodovštine.