Dijabetes je kronična bolest obilježena poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina. Uzrokovana je poremećajem lučenja i/ili djelovanja inzulina s posljedičnim porastom glukoze u krvi, odnosno hiperglikemijom. Postoji nekoliko tipova šećerne bolesti.
Autoimuna je bolest kod koje zbog propadanja β stanica gušterače nema inzulina pa glukoza iz krvi uopće ne može ući u stanice. Za osobe s tipom 1 šećerne bolesti inzulin je jedini način liječenja.
Najveći broj oboljelih, čak 90 %, ima šećernu bolest tip 2. To je bolest životnog stila koja u cijelom svijetu doseže epidemijske razmjere. Smatra se da je glavni razlog suvremeni način života, nedovoljno kretanje, prekomjerni unos hrane, loše prehrambene navike, pretilost. Poznat je još i kao starački dijabetes jer se tipično javlja nakon dobi od 40 godina. Proces starenja naime sam po sebi povećava podložnost inzulinskoj rezistenciji. Nažalost, svjedočimo značajnom povećanju dijabetesa tipa 2 i kod djece i adolescenata.
Razvija se podmuklo godinama. Prethodi joj stanje inzulinske rezistencije, odn. smanjene osjetljivosti stanica mišića, jetre i masnog tkiva na inzulin zbog čega je otežan ulazak glukoze iz krvi u stanice. Vrijednosti glukoze u krvi još su u granicama normale jer gušterača proizvodi povećane količine inzulina kako bi održala stabilnu glikemiju. Nažalost, postupno dolazi do propadanja stanica gušterače pa vrijednosti šećera u krvi rastu.
Šećerna bolest tip 2 dugo ne uzrokuje nikakve simptome te se često otkriva slučajno, na sistematskom pregledu. Dugotrajna hiperglikemija (povišena razina šećera u krvi) negativno utječe na funkcije svih organa i tkiva u tijelu, stoga govorimo o komplikacijama dijabetesa. One su posljednica vezanja šećera na proteine što dovodi do progresivnog sužavanja malih (mikroangiopatija) i velikih krvnih žila (makroangiopatija) te oštećenja živaca (neuropatija). Najčešće komplikacije su: gubitak vida, bolest bubrega, srčani udar, moždani udar, dijabetičko stopalo…
Novi je pojam koji je predložen kako bi se opisala hipoteza da je šećerna bolest tip 2 jedan od čimbenika rizika za razvoj Alzheimerove bolesti koja je najčešći uzrok demencije. Iako ova klasifikacija još nije široko prihvaćena, sama hipoteza ima smisla.
Naime, dugotrajno povišena razina šećera u krvi uzrokuje stvaranje plakova na krvnim žilama u mozgu. Istovremeno dovodi do upalnog procesa koji može oštetiti moždane stanice. Pojednostavljeno, mogli bismo zaključiti da je Alzheimerova bolest zapravo dijabetes u mozgu.
Osobe koje boluju od dijabetesa tipa 2, a starije su od 60 godina dvostruko češće obolijevaju od Alzheimerove bolesti. Također, oko 80% osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti, boluju i od kardiovaskularnih bolesti.
Budući da je Alzheimerova bolest neizlječiva, važno je prepoznati rizične čimbenike jer njihovom kontrolom možemo prevenirati nastanak demencije. Slijedeći pravilo da sve što je dobro za srce, dobro je i za mozak, zdravim navikama možemo bitno smanjiti rizik od navedenih bolesti.
Ne postoji jedinstveni tip prehrane koji bi vrijedio za sve ljude. Rafinirana hrana bogata je praznim kalorijama, a nutritivno siromašna te se povezuje sa svim metaboličkim problemima današnjice. S druge strane mediteranska prehrana opskrbljuje nas svim potrebnim antioksidansima, vitamina, mineralima, vlaknima te djeluje preventivno na brojne degenerativne bolesti: štiti zdravlje našeg srca, mozga, bubrega, usporava starenje.
Npr. 30 min šetnje dnevno, pogovo se preporučuje brži hod nakon obroka.
Za većinu ljudi, zdrav mozak treba između sedam i devet sati sna. Osobe kojespavaju manje od 6 sati imaju veće razine hormona stresa, kortizola koji povećava upalne procese u cijelom tijelu pa i u mozgu. Osobe s neliječenom apnejom (privremeni prestanak disanja u snu) imaju 4 puta veći rizik za pojavu promjena u mozgu koje nagovještavaju demenciju.
Pušači imaju 30% veći rizik od razvoja demencije nego nepušači.
Osobe koje ostvaruju bliske kontakte s obitelji i prijateljima te sudjeluju u društvenim aktivnostima imaju manju vjerojatnost za razvoj kognitivnih poremećaja u starosti.
Poznato je da je rješavanje križaljki i mozgalica korisno za održavanje dobrog pamćenja. Ali ako se svaki dan bavimo istom aktivnosti, u mozgu su aktivirani uvijek isti putevi, a ostatak mozga “spava”. Pokazalo se da se učenjem nečeg novog i stjecanjem novih informacija stvaraju nove veze u mozgu. Što više veza i puteva u mozgu uspostavimo, veća je vjerojatnost da ćemo zadržati, pa čak i poboljšati svoje pamćenje. Dobro je pristupiti vježbanju mozga na isti način kao i vježbanju skeletnih mišića, redovito izmjenjivati skupine mišića kako bi se održavala aktivnost cijele muskulature. Korisno je mozak izazivati, npr. pokušajmo pisati ili prati zube drugom rukom, učimo novi jezik, plesne korake, sviranje instrumenta, informatičke vještine…
Potrebna su još mnoga istraživanja koja će nam tek otkriti na koji način dolazi do razvoja Alzheimerove bolesti i koja je veza sa šećernom bolesti. Međutim, sigurno je da je ključ u prevenciji te da navedenom preporukama možemo doprinijeti zdravlju mozga, kao i zdravlju srca. Pritom održavanje stabilnih vrijednosti šećera u krvi igra važnu ulogu. Dobra je vijest da na to možemo utjecati svojim navikama, odnosno pravovremenim liječenjem inzulinske rezistencije i šećerne bolesti.
Odjaviti se možete u bilo kojem trenutku. Pročitajte naš pravilnik privatnosti i uvjete kupovine.
