Astragalus – jedna od najvažnijih biljaka u tradicionalnoj kineskoj medicini

Astragalus ili opnasti kozlinac

Astragalus (lat. Astragalus membranaceus) je jedna od 12 najvažnijih biljaka u tradicionalnoj kineskoj medicini

Cijenjen je zbog blagotvornog djelovanja na:

imunološki sustav,
kardiovaskularni sustav i
jetru.

U Kini se koristi kao hrana i lijek za jačanje slezene i vraćanje wei qi ili chi, odnosno vitalne energije

Astragalus je moćna adaptogena biljka koja:

značajno povećava otpornost organizma na fizički i psihički stres,
razne izazove poput izloženosti uzročnicima bolesti (virusi i neke patogene bakterije),
povećava tjelesnu snagu i izdržljivost,
pomaže tijelu da se prilagodi vanjskim uvjetima, osobito na hladnoću.

Adaptogene biljke nam pomažu upravo u prilagodbi na stresne okolnosti. Smatra se da adaptogeni utječu na endokrini i živčani sustav te reguliraju ključne mehanizme reakcije organizma na stres.

Astragalus potječe iz Mongolije, te sjeverne i istočne Kine, a uspijeva u pjeskovitoj, dobro dreniranoj zemlji, s puno sunca. Ljekoviti dio biljke je korijen četverogodišnjih biljaka čiji su dijelovi dugački 15-20 cm, a skuplja se u jesen. Doza je 2-6 g na dan u prah smrvljenog korijena ili 150 mg standardiziranog ekstrakta. Često se kombinira sa drugim biljkama u raznim formulama tinktura i čajeva za krv, imunitet itd.

Astragalus ima velik potencijal u liječenju raznih bolesti

Glavna djelatna komponenta astragalusa su polisaharidi, flavonoidi, saponini, alkaloidi… Polisaharidi posjeduju brojna farmakološka djelovanja te predstavljaju velik potencijal u liječenju raznih bolesti.

Kliničke studije pokazale su da bi mogao biti učinkovit kao preventivna mjera protiv prehlada te da može smanjiti trajanje i simptome prehlade, povećanjem broja leukocita kod osoba koje imaju kronično sniženi broj leukocita (leukopeniju).

U studiji na miševima pokazalo se da polisaharidi astragalusa mogu dovesti do regeneracije imunoloških organa timusa i slezene koji su nakon primjene kemoterapije počeli propadati. Oporavak stanica slezene i timusa doprinosi jačanju imunološke zaštite organizma.

Polisaharidi astragalusa aktiviraju proliferaciju T i B limfocita te pozitivno djeluju na obranu organizma od virusa, bakterija i parazita.

U zdravom organizmu potiču stvaranje citokina i imunološki odgovor na patogene, dok u upalnoj reakciji štite vlastite stanice od štetnog djelovanja upalnog procesa. Reguliraju imunološki odgovor na način da sprečava autoimunu reakciju, odnosno napad na vlastite stanice što bi moglo dovesti do razvoja autoimunih bolesti.

Zbog antioksidativnog učinka i neutralizacije slobodnih radikala astragalus možemo smatrati i anti-age sredstvom, odnosno biljkom koja usporava starenje. Osim što neutraliziraju slobodne radikale, polisaharidi astragalusa aktiviraju zaštitne antioksidativne mehanizme organizma.

Istraživanja na stanicama miša dokazuju da astragalus mogao bi imati antikancerogeni učinak jer sprječava metastaziranje te potiče apoptozu (programiranu smrt) tumorskih stanica. Kako bismo saznali kakvi su učinci na ljudima potrebna su dodatna klinička istraživanja.

Astragalus pozitivno djeluje na regulaciju šećera u krvi, povećava osjetljivost na inzulin, smanjuje inzulinsku rezistenciju, pokazao se korisnim kako kod šećerne bolesti tip I (inzulin ovisna), tako i kod šećerne bolesti tip II (inzulin neovisna), a sprječava i komplikacije šećerne bolesti.

Istraživanja na miševima pokazuju da smanjuje koncentraciju štetnih lipida u krvi: triglicerida, LDL-kolesterola i ukupnog kolesterola.

Sigurna biljka za uporabu

Astragalus se smatra sigurnom biljkom za peroralnu i topikalnu primjenu. Za razliku od ehinaceje čija je uporaba ograničena na najviše 8 tjedana, astragalus nema neželjeni imunostimulatorni učinak te se može primjenjivati i duže vrijeme. Svakodnevna primjena do 60 g astragalusa tijekom 4 mjeseca nije izazvala neželjena djelovanja.

Rijetko može izazvati nuspojave kao što su: osip, svrbež, bolovi u trbuhu.

Iako se radi o sigurnoj biljci, oprez je ipak potreban, pogotovo kod osoba koje uzimaju neke druge lijekove.

Budući da aktivira imunološki odgovor, može stupiti u interakciju s imunosupresivima i smanjiti njihovo djelovanje.
Oprez je potreban i kod osoba koje uzimaju lijekove za sniženje šećera u krvi jer kod nekih osoba može izazvati hipoglikemiju. Astragalus može usporiti eliminaciju litija tako da osobe koje su na terapiji litijem trebaju izbjegavati ovu biljku.
Zbog nedovoljno podataka o učinku za vrijeme trudnoće i dojenja, ne preporučuje se trudnicama niti dojiljama.

Budući da polisaharidi astragalusa sadrže cijeli niz komponenti, najveći izazov za buduća istraživanja je otkriti točne djelatne tvari, njihove učinkovite doze i mehanizme djelovanja za različite indikacije. Vrijednost astragalusa u pomoći organizma u prilagodbi na stresne situacije je neosporna, ali uvijek treba znati kada i za koga. O opravdanosti primjene, dozi, trajanju terapije i odabiru kvalitetnog preparata svakako se treba posavjetovati sa stručnom osobom.