Nije isključivo zdravstveni, nego i socijalni problem koji može uvelike narušiti kvalitetu života jer je neugodna i zbunjujuća. Zbog neznanja i stigmatizacije tek trećina zahvaćenih osoba potraži liječničku pomoć, bez koje se često javlja anksioznost, depresija i socijalna izolacija.
Inkontinencija je mnogo češća kod žena nego kod muškaraca. Prema nekim istraživanjima, čak do 30% žena između 15 i 65 godina pati od urinarne inkontinencije, dok je kod muškaraca pogođeno 1-5%. Nekoliko je razloga zbog kojih je tako.
Mokraćna cijev mnogo je kraća kod žena nego kod muškaraca. Drugi mogući uzroci mogu biti trudnoća, porođaj koji utječe na mišiće zdjeličnog dna ili pak hormonske promjene u menopauzi.
Javlja se zbog naglog povećanja intraabdominalnog tlaka (npr. trčanje, dizanje tereta, kašljanje, kihanje i sl.) Ova vrsta inkontinencije se povezuje s oslabljenim mišićima zdjelice. To je najčešća vrsta inkontinencije kod žena, a rizik je povećan kod žena koje rađale više puta i imale „teške“ porođaje. Kod muškaraca se može javiti nakon kirurškog odstranjivanja prostate. Drugi uzroci mogu biti operacije u području zdjelice i stanja koja povećavaju intraabdominalni tlak (pretilost, teški fizički rad, kronični kašalj kod astme ili KOPB-a). Treniranje mišića dna zdjelice može spriječiti i često izliječiti stresnu urinarnu inkontinenciju.
Očituje se iznenadnim, intenzivnim, neodgodivim nagonom za mokrenjem koji rezultira nepotrebnim gubljenjem urina. Znakovi upozorenja mogu se javiti tek nekoliko sekundi prije istjecanja urina. Često se dogodi da osoba ne stiže na zahod na vrijeme. Ovo je najčešći tip inkontinencije kod starijih osoba. Poriv za mokrenjem javlja se nekoliko puta dnevno, a često i više puta noću. Može biti uzrokovana infekcijama urinarnog trakta, neurološkim poremećajima, a ponekad se ne može identificirati točan uzrok.
Događa se kada se mjehur ne može u potpunosti isprazniti te se postupno puni preostalim urinom. To se većinom događa s povećanom prostatom koja uzrokuje prepreku u izlaznom kanalu mjehura. Tako sprječava potpuno pražnjenje mjehura i uzrokuje urinarnu retenciju. Drugi uobičajeni uzrok je slab i proširen mišić mjehura. To može biti posljedica neuropatije, hernije diska ili stenoze kičme. Uobičajeni znak je kapanje urina, a bol ne mora biti prisutna.
Postoje simptomi više vrsta inkontinencije, ali jedna komponenta je obično dominantna. Najčešće se javlja u žena starije životne dobi.
Posljedica je tjelesnih (npr. ograničena pokretnost) ili kognitivnih (npr. demencija) smetnji zbog koji osoba ne može na vrijeme stići do zahoda. Česta je kod starijih osoba.
Obično se uzrok može otkriti te se planirati liječenje nakon što liječnik pregleda osobu i ispita je o trajanju i razvoju problema. Pretraga mokraće mora se izvesti kako bi se utvrdilo postoji li infekcija. Količina mokraće zaostala u mjehuru nakon mokrenja (rezidualna mokraća) često se mjeri uz pomoć ultrazvuka ili kateterizacije. Ponekad mogu biti potrebne posebne pretrage tijekom mokrenja (urodinamska procjena). Tim se pretragama mjeri pritisak unutar mjehura kada ne mokri i kada se puni. Osobito su korisne kod kronične inkontinencije.
U liječenju urinarne inkontinencije postoji nekoliko opcija, ovisno o vrsti, uzrocima i težini bolesti. Promjene životnih navika poput smanjenja tjelesne mase, smanjenog unosa kofeina, kontrolu unosa količine i vrste tekućine mogu smanjiti simptome stresne inkontinencije. Trening mokraćnog mjehura odnosi se na mokrenje u točno određeno vrijeme s postupnim povećanjem intervala između mokrenja. Moguća je i kirurška korekcija anatomskog defekta.
Kegelove vježbe za jačanje mišića dna zdjelice učinkovite su kod umjerene stresne inkontinencije. Izvode se 3-4 puta tjedno. Poboljšanje se očekuje nakon 20-60 dana. Elektrostimulacijom se aktiviraju određeni živčani putevi važni za inervaciju mišića dna zdjelice i mokraćnog mjehura, čime im se povećava tonus i kontraktilnost. Vanjska magnetska inervacija mišića dna zdjelice koristi magnetsko polje koje sprječava spontanu aktivnost mokraćnog mjehura te jača mišiće dna zdjelice. Metoda je ugodna i neinvazivna. Izvodi se dva puta tjedno, ukupno 12 tretmana.
Farmakološko liječenje obuhvaća korištenje dvaju osnovnih skupina lijekova, antimuskarinika i agonista beta-3 adrenergičkih receptora. Terapija je kontinuirana kao i kod drugih kroničnih bolesti.
Danas je za pacijente dostupan širok asortiman pomagala za urinarnu inkontinenciju u vidu pelena, uložaka i drugih. Dostupni su u raznim veličinama, debljinama, s manjim ili većim stupnjem upijanja. Na taj način moguće ih je lako prilagoditi individualnim potrebama i životnim navikama svakog pacijenta.
Većina pacijenata s inkontinencijom zbog srama i nelagode ne traži pomoć liječnika. Još uvijek je uvriježeno mišljenje kako je to normalna pojava s godinama te kako nema pomoći i s tim se mora živjeti. Upravo zbog toga je važno informirati bolesnike da je to stanje koje se u mnogim slučajevima može liječiti ili barem znatno ublažiti i omogućiti normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu. Zbog toga je bitno potražiti pomoć i otvoreno o tome razgovarati.
Odjaviti se možete u bilo kojem trenutku. Pročitajte naš pravilnik privatnosti i uvjete kupovine.
