Ubodi insekata

Boravak u prirodi povezan je s rizikom od uboda insekata. Blažu reakciju uzrokuju mravi i komarci, dok su ubodi osa, pčela, bumbara i stršljena povezani s težom reakcijom.

Neki insekti mogu biti prijenosnici specifičnih bolesti, npr. komarci mogu biti prijenosnici malarije, žute groznice, dengue vrućice, virusa zapadnog Nila, bolesti koje nisu karakteristične za naše podneblje.

Komarci-nevidi mogu uzrokovati lišmaniozu, karakterističnu za tropska i suptropska područja; kod nas u srednjoj i južnoj Dalmaciji.

Bolesti koje mogu prenositi krpelji su Lajmska borelioza, krpeljni meningoencefalitis, rikecioze, erlihioza, babezioza, tularemija, krimsko-kongoanska hemoragijska vrućica.

Kako spriječiti ubode?

Kako bismo spriječili ubode insekata, važno je odgovorno se ponašati u prirodi:
Što je moguće više zaštititi se odjećom, izbjegavati jarke bolje jer mogu privući insekte zato što ih asociraju na cvijeće.
U vrtu i okućnici uništiti gnijezda insekata.
Ne hodati bosi po travi.
Zrele plodove koji su otpali treba pažljivo ukloniti s trave.
Izbjegavati jake parfeme.
Tijekom boravka u prirodi hranu treba čuvati zatvorenu.
Ako su insekti u blizini, treba izbjegavati nagle pokrete i panično mahanje rukama jer ih to potiče na napad.

Po povratku iz prirode korisno je pregledati tijelo i odjeću (na odjeći svijetlih boja lakše će ga se uočiti) i pažljivo pincetom ukloniti krpelja s kože.

Preporučuje se uporaba zaštitnih mreža na prozorima i vratima, kako bismo spriječili ulazak insekata u dom.

Repelenti

Prije odlaska u prirodu dobro je zaštititi se repelentom, sredstvom koje odbija insekte, a nanosi se na kožu ili odjeću.

Izbor repelenata je velik. Mogu biti sintetskog (DEED, piperidin) ili prirodnog porijekla (eterično ulje citronele, limunskog eukaliptusa, lavande, geranija), u obliku losiona, spreja, narukvica…

Biopesticidni repelenti (prirodnog porijekla) obično su sigurniji za upotrebu kod osjetljivih skupina (djeca, trudnice), ali ih je potrebno češće nanositi.

Jako je važno oprezno upotrebljavati repelente kod djece jer neadekvatna primjena može biti toksična, pogotovo ako se proguta. Stoga valja držati repelente izvan djetetova dosega te ne dopustiti da ih dijete samo nanosi. Učestalost primjene valja prilagoditi deklaraciji , a dobro bi bilo oprati ga tekućom vodom i sapunom nakon povratka iz prirode.

Što kada do uboda ipak dođe?

Ako do uboda ipak dođe, na mjestu uboda pojavljuju se crvenilo, oteklina, svrbež, a često i bol. Tegobe traju nekoliko sati do nekoliko dana i mogu nestati same od sebe.

Ubodi pčele i ose neugodni su zbog izazivanja alergijske reakcije, a ubodi stršljena mogu biti i opasniji jer oslobađaju veće količine
otrova.

Kod blažih reakcija, bez obzira o kojem insektu je riječ, preporučuje se staviti hladni oblog te lokalno nanijeti antihistaminsku ili kortikosteroidnu kremu koja će ublažiti bol i crvenilo. Uz to se može uzeti antihistaminik u tableti.

Kod uboda pčele potrebno je pincetom ukloniti žalac jer se i nakon uboda otrov još neko vrijeme oslobađa. Češkanje mjesta uboda se ne preporučuje jer potiče lučenje histamina te povećava rizik od infekcije i ožiljaka.

U slučaju općih simptoma kao što su povišena tjelesna temperatura, povraćanje, generalizirana urtikarija, otežano disanje i crvenilo kože te kod najteže posljedice – anafilaktičkog šoka (oticanje jezika ili mekih česti u području dišnih puteva, poteškoće s disanjem, smušenost), potrebno je zatražiti hitnu medicinsku pomoć.

Posebno su opasni ubodi u području lica i vrata ili unutar usne šupljine. To se može dogoditi ako se slučajno popije insekt koji je ušao u čašu soka ili u bobicu nekog voća.

Nakon višestrukih prijašnjih uboda, svaka sljedeća alergijska reakcija je teža. Stoga bi osobe koje su već imale težu alergijsku reakciju (anafilaktički šok) trebale sa sobom nositi injektorom koji sadrži adrenalin i namijenjen je brzom davanju prije liječničke pomoći. Takav injektor propisuje liječnik osobama s povećanim rizikom od anafilaktičkog šoka te si ga osoba može sama aplicirati u bedro preko odjeće ili izravno u kožu.