Selen je nemetal i mikronutrijent odnosno element u tragovima pronađen u zemlji. U prirodi se javlja kao kombinacija organskog (selenometionin ili selenocistein) i anorganskog (selenid, selenat i selenit) oblika.
U organizam ga je moguće unijeti putem hrane i/ili dodataka prehrani. Sastavni je dio više od trideset važnih antioksidativnih enzima čija je glavna funkcija zaštita stanica od štetnog djelovanja slobodnih radikala koji nastaju tijekom normalnog metabolizma kisika.
U organizmu se pohranjuje u različitim organima:
- štitnjači,
- jetri,
- mišićima,
- bubrezima
- muškim i ženskim spolnim žlijezdama.
Udio selena u hrani uvelike ovisi o geografskom položaju i uvjetima tla, odnosno o sadržaju selena u biljkama koje su životinje jele.
Glavni izvor selena u hrani:
- meso i mesne prerađevine,
- riba (tuna, bakalar, haringa, losos),
- plodovi mora,
- brazilski oraščići,
- cjelovite žitarice.
Uloga selena u našem organizmu
Tijekom posljednja dva desetljeća, objavljeni su brojni znanstveni radovi koji kontinuirano upućuju na važnu ulogu selena u održanju imunološko-endokrinološke, metaboličke i stanične homeostaze.
Selen doprinosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa. Jedan je od najvažnijih antioksidansa, a često se kombinira i s drugim antioksidansima (najčešće s vitaminom E).
Brojne studije ukazuju na važne uloge selenoproteina u očuvanju funkcije mozga. Kako oksidativni stres dovodi do demencije istraživan je učinak primjene selena na prevenciju pojave Alzherimerove bolesti. Smanjenje funkcije nekoliko selenoproteina povezuje se s i sa drugim neurološkim bolestima kao što su Parkinsonova bolest i epilepsija.
Također se istražuje povezanost niske razine selena s većim rizikom pojave karcinoma, kardiovaskularnih bolesti, upalnih bolesti te drugih stanja koja su povezana s povišenom produkcijom slobodnih radikala.
Istraživanje objavljeno u časopisu Diabetes Care koje je tijekom gotovo 30 godina pratilo 7.000 ispitanika pokazalo je da osobe čija prehrana ima visoki udio selena imaju prosječno 24% manji rizik za razvoj dijabetesa tipa 2.
Selen doprinosi održavanju normalne kose i noktiju. Kako bi kosa i nokti bili zdravi i lijepi, važan dio treba činiti unutarnja njega tijela.
Selen doprinosi normalnoj funkciji štitnjače. Niti jedan organ u tijelu ne sadrži toliko visoku koncentraciju selena po gramu tkiva kao što je to štitnjača. Čak i u situaciji restrikcije unosa selena, štitnjača nastoji zadržati visoke vrijednosti selena.
Istraživanja su izdvojila nekoliko osnovnih prehrambenih smjernica za poboljšanje funkcije štitnjače kroz pravilan izbor specifičnih hranjivih tvari, a među njima se ističe važnost unosa selena.
Selen doprinosi normalnoj spermatogenezi te se preporučuje kod problema muške neplodnosti. Esencijalan je za biosintezu testosterona i razvoj muških spolnih stanica. U novije vrijeme dokazana je i važnost selena u očuvanju reproduktivnog zdravlja žena.
Imunološki sustav
Selen također doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava, a njegov nedostatak slabi otpornost na infekcije. Niske razine ili nedovoljan unos selena povezuju se s neželjenim kliničkim ishodima tijekom virusnih infekcija COVID-19. Suplementacija selenom može biti jedan od učinkovitih izbora u suportivnom liječenju koronavirusa.
Niske koncentracije selena u krvi povezuju se s oslabljenom funkcijom imunološkog sustava, kognitivnim propadanjem te uz veći rizik od različitih malignih bolesti, posebice kolorektuma i mjehura.
Preporučeni dnevni unos za odrasle osobe iznosi 55 mcg. Najveća dopuštena dnevna doza za odrasle osobe u dodacima prehrani je 100 mcg. Na tržištu je selen dostupan u obliku tableta i kapsula kao monopreparat te kao sastojak multivitaminsko-mineralnih preparata.
Unos višestruko većih doza od najvećih dopuštenih (više od 400 mcg na dan) može rezultirati mučninom, povraćanjem, proljevom, cirozom, promjenom mentalnog statusa, gubitkom kose i noktiju.