Seboroični dermatitis

Seboroični dermatitis – kronično upalno dermatološko stanje

Obično se pojavljuje na dijelovima tijela s velikom gustoćom lojnih žlijezda, kao što su vlasište, lice, prsa, leđa, aksila i prepone, a karakteriziraju ga simptomi poput ljuskanja, eritema i svrbeža.

Iako se može povezati s infekcijom HIV virusom i neurološkim bolestima (npr. cerebrovaskularni događaj, Parkinsonova bolest) seboroični dermatitis obično se javlja kod zdravih osoba.

Seboroični dermatitis

Dosta je uobičajena kožna promjena u dojenčadi, adolescenata i odraslih.
Njegova je prevalencija 1% do 3% u općoj populaciji te 34% do 83% u imunokompromitiranih osoba.
Ima bimodalnu distribuciju, s vrhuncem u dobi od 2 do 12 mjeseci, te u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi.
Češći je kod muškaraca i tipično je izraženiji u hladnim i suhim klimama te tijekom razdoblja povećanog stresa.

Dijagnoza

Klinička dijagnoza se temelji na položaju i izgledu lezija.

U dojenčadi se može pojaviti kao debele bijele ili žute masne ljuske na tjemenu; obično je benigna i spontano prolazi.
U adolescenata i odraslih seboroični dermatitis obično se manifestira kao ljuskave, masne, eritematozne mrlje na tjemenu, na zolabijalnim borama, ušima, obrvama, prednjem dijelu prsa ili gornjem dijelu leđa.

Ako je dijagnoza nesigurna, biopsija može potvrditi prisutnost seboroičnog dermatitisa. Dijagnoza može biti izazovna kod pacijenata s tamnijom kožom, ali vrijede ista načela.

Iako patofiziologija seboroičnog dermatitisa nije u potpunosti razjašnjena, mehanizmi učinkovitih terapija zajedno s rezultatima nedavnih biomolekularnih studija pružaju naznake o uzrocima.

Crvenilo, svrbež i ljuskanje uzrokovani su promjenama u funkcioniranju stanica kože. Čini se da gljivica Malassezia uzrokuje nespecifičan imunološki odgovor koji započinje kaskadu promjena na koži koje se javljaju kod seboroičnog dermatitisa. Malassezia je normalna komponenta kožne flore, ali kod osoba sa seboroičnim dermatitisom gljivice napadaju stratum corneum (vanjski sloj epidermisa). Pri tome oslobađaju lipaze što rezultira stvaranjem slobodnih masnih kiselina te tako započinje upalni proces. Prisutnost slobodnih masnih kiselina pospješuje daljnji rast gljivice. Upala uzrokuje hiperproliferaciju (ljuskanje) stratum corneum-a i nepotpunu diferencijaciju korneocita te dolazi do promijena u stratum corneumu što narušava njegovu funkciju. Na taj način se olakšava pristup gljivice i voda lakše napušta stanice te se tako nastavlja začarani patofiziološki krug.

Liječenje

Na temelju dosadašnjeg shvaćanja patofiziologije stanja, liječenje seboroičnog dermatitisa je poprilično smisleno.

Keratolitici (npr. salicilna kiselina) pomažu u uklanjanju vanjskih slojeva hiperproliferirajućeg stratum corneum-a.
Antifunaglna sredstva smanjuju populaciju Malassezia-e.
Protuupalni lijekovi kao što su kortikosteroidi i inhibitori kalcineurina smanjuju upalni odgovor.

Dosta aktualnih tretmana za seboroični dermatitis ima višestruko djelovanje (protugljivično, protuupalno, regulacija produkcije stratum corneum-a), čime se na više razina borimo s kožnim promjenama. Na ozbiljnost simptoma mogu utjecati stres i izlaganje suncu te često ima varijabilan tijek unatoč liječenju.

Primarni ciljevi liječenje

Primarni ciljevi liječenja seboroičnog dermatitisa u adolescenata i u odraslih su smanjenje vidljivih kožnih promijene te svrbeža i eritema.

Šamponi

Za blagi seboroični dermatitis vlasišta bezreceptni šamponi protiv peruti koji sadrže selen sulfid,cink pirition ili derivate ugljena mogu kontrolirati simptome.

Od kozmetičkih pripravaka u obliku šampona dostupni su proizvodi različitih formulacija. U opisima se uglavnom navode snažne sinergije dermokozmetičkih aktivnih sastojaka. Selenijev disulfid za djelovanje protiv prhuti i salicilna kiselina za uklanjanje ljuskica na vlasištu, dok drugi sadrže ciklopiroksolamin i pirokton olamin koji djeluju u kombinaciji za optimalnu učinkovitost protiv Malassezia gljivice, zaustavljajući njezino širenje.

Primjenjuju se 2-3 puta tjedno 2-4 tjedna za fazu tretiranja te jednom tjedno za fazu održavanja.

Ulje čajevca u šamponima također može smanjiti simptome. Dugoročna kontrola se može postići upotrebom antifungalnih šampona koji sadrže ketokonazol ili ciklopiroks.

Način primjene šampona

Prema opisu jednog na našem tržištu dostupnog šampona registriranog kao lijek, opisan je način primjene. Na namočenu kosu nanosi se mala količina šampona te se umasira dok ne nastane pjena, potom se šampon ostavi na vlasištu 3 do 5 minuta te se temeljito isperite. Šampon je potrebno primjenjivati svaka 3 ili 4 dana tijekom 2 do 4 tjedna. Potom je šampon potrebno primjenjivati jednom tjedno ili jednom u 2 tjedna u svrhu sprečavanja povratka simptoma (ponovnog javljanja peruti). Ako ne dođe do povlačenja simptoma ili se oni pogoršaju nakon 4 tjedan primjene potrebno se obratiti liječniku.

Lokalni kortikosteroidi

Ovisno o težini upale vlasišta lokalni kortikosteroidi mogu biti korisni no njihova dugotrajna uporaba je povezana sa štetnim učincima. Lokalni kortikosteroidi niske do umjerene jačine pokazali su se učinkoviti u uklanjanju znakova i simptoma povezanih sa seboroičnim dermatitisom. Mogu se koristiti sami ili u kombinaciji s antifungalnim sredstvima.

Produljena uporaba se ne preporuča zbog njihovih nuspojava, kao što su teleangiektazije, hipertrihoza, atrofija i perioralni dermatitisi. Iako su se pokazali dosta učinkoviti u smanjivanje eritema, ljuskanja i svrbeža na licu i vlasištu – uočeni su teži i češći recidivi od ostalih lijekova.

Studije su pokazale da uporaba lokalnog kalcineurin inhibitora (pimekrolimus) može biti jednako učinkovita kao lokalni antifungici i kortikosteroidi, ali s manje nuspojava.

Biljne formulacije kao terapijske mogućnosti

Bisabolol je monociklički seskviterpen prisutan u raznim biljnim vrstama od kojih je nama najbliža kamilica (Matricaria recutita), lokalno primjenjen pokazuje protuupalna i antioksidativna svojstva te pruža alternativnu mogućnost terapiji.

Gliciretinska kiselina prisutna u sladiću (Glycyrrhiza glabra) ima širok spektar antimikrobnog i protuupalnog djelovanja te može imati blagotvoran učinak u liječenju. Iako mehanizam kojim laktoferin modulira upalni i imunološki odgovor nije dobro razjašnjen, benefiti su objašnjeni kroz modulaciju migracije, sazrijevanja i funkcije imunoloških stanica, kao i vezanje željeza te interakcije s drugim spojevima.

Prehrana

Nekoliko je studija pokazalo da prehrana može utjecati na upalne kožne bolesti. Brojne komponente u našoj prehrani mogu utjecati na zdravlje kože.

Antioksidansi koji se obično nalaze u voću i povrću, vitamin A (uključen u keratinizaciju, imunomodulaciju i regulaciju aktivnosti žlijezda lojnica) i omega-3 masne kiseline (protuupalna svojstva) mogu utjecati na tijek bolesti.

Studije su uspoređivale prehrambene navike te je dokazanao da prehrana bazirana na voću rezultira 25% nižim rizikom dok „zapadnjački“ režim prehrane rezultira 47% povećanim rizikom razvoja seboroičnog dermatitisa.

Sa seboroičnim dermatitisom naizgled jednostavnim i lako riješivim terapijskim problemom smo svi dobri upoznati no veliki izbor terapijskih mogućnosti i varijabilan tijek liječenja pacijentima zadaju velike probleme u svakodnevnom životu. Pravovremenom edukacijom o promjeni životnih navika, prehrani i higijeni kao i boljim upoznavanjem patofiziologije stanja možemo učinit suživot naših pacijenata s ovom bolešću znatno podnošljivijim.