Poremećaji hranjenja

Poremećaji hranjenja uglavnom se javljaju u mlađoj životnoj dobi i adolescenciji. Za njih je karakterističan poremećen odnos prema hrani, negativna slika o svom tijelu te narušeno samopoštovanje.

Tri su osnovna tipa poremećaja hranjenja:

anoreksija,
bulimija,
kompulzivno prejedanje.

Uz njih, postoje i nespecifični oblici poremećaja hranjenja koji se ne mogu svrstati u neki od tri osnovna tipa, no i dalje predstavljaju ozbiljan problem.

Poremećaji hranjenja i rano prepoznavanje simptoma

Znakovi upozorenja:

Opterećenost hranom (npr. kada osoba pridaje veliku pozornost tome što će jesti, kada, gdje..)
Nošenje s neugodnim emocijama i problemima pomoću hrane (prejedanje ili pretjerano kontroliranje unosa hrane)
Izbjegavanje obroka u društvu
Nisko samopoštovanje
Držanje stroge dijete (ni pod koju cijenu se ne smiju prekršiti određena pravila dijete)
Temeljenje vlastite vrijednosti na izgledu (ako sam mršava vrijedim, ako nisam mršava ne vrijedim)
Strah od debljanja
Osjećaj krivnje nakon obroka
Dijeljenje hrane na „dobru“ i „lošu“, „zabranjenu“ i „dozvoljenu“
Iskrivljeno viđenje svog tijela (osoba se vidi debljom nego što zaista je)
Sklonost pretjeranom kontroliranju osjećaja ili pak naglim promjenama raspoloženja i depresiji
Vježbanje „pod svaku cijenu“ s ciljem gubitka kilograma (izvršavanje zadanog plana vježbanja bez obzira na eventualne ozljede ili na to kako se osoba trenutno osjeća)
Osjećaj gubitka kontrole pri jedenju (posebno kad osoba jede hranu koju inače zabranjuje sama sebi)
Povremeno povraćanje nakon obroka ili razmišljanje o povraćanju
Česti odlasci u toalet nakon obroka (puštanje vode kako bi se prikrio zvuk povraćanja)
Perfekcionizam
Brojanje kalorija
Jedenje u tajnosti
Korištenje laksativa s ciljem mršavljenja
Nagle promjene u težini
Prakticiranje posta
Crno-bijelo razmišljanje („sve“ ili „ništa“)
Jedenje velikih količina hrane
Izražen snažan osjećaj krivnje ako se propusti tjelesna aktivnost kojoj je za cilj bilo mršavljenje
Često započinjanje i prekidanje dijeta
Pripisivanje neuspjeha tjelesnoj težini
Često vaganje
Povlačenje u sebe i promjene raspoloženja
Izraženo nezadovoljstvo dijelovima tijela ili cijelim tijelom

Glavni simptomi anoreksije

Trajno ograničavanje kalorijskog unosa koje dovodi do značajnog smanjenja tjelesne težine (u kontekstu minimalne očekivane težine za dob, spol, razvojnu fazu i tjelesno zdravlje).

Postojanje snažnog straha od dobivanja na težini ili postajanja debelim/ debelom ili trajno ponašanje koje ometa dobivanje na težini (unatoč značajno niskoj težini).

Iskrivljeno doživljavanje svoje težine ili oblika tijela, pretjeran utjecaj oblika tijela i težine na procjenjivanje samog/same sebe ili trajni nedostatak prepoznavanja ozbiljnosti trenutne niske tjelesne težine

Glavni simptomi bulimije

Ponavljajuće epizode prejedanja koje su karakterizirane sljedećim:

U kraćem vremenskom razdoblju (npr. 2 sata) osoba unose količinu hrane koja je zamjetno veća od količine koju bi većina ljudi pojela tijekom sličnog vremenskog perioda i tijekom sličnih okolnosti.
Osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja (npr. osoba osjeća da ne može prestati jesti ili kontrolirati koliko jede).
Ponavljajuća neprikladna kompenzacijska ponašanja (tzv. „čišćenja“) s ciljem sprječavanja dobivanja na težini (samoizazvano povraćanje, zloupotreba laksativa, diuretika ili drugih lijekova, gladovanje ili prekomjerna tjelovježba)
I prejedanje i neprikladna kompenzacijska ponašanja (tzv. „čišćenja“) javljaju se prosječno jednom tjedno kroz tri mjeseca.
Tjelesna težina i oblik tijela pretjerano utječu na procjenjivanje samog/ same sebe.

Ako osoba ne povraća ne znači da nema bulimiju.

Za ovaj poremećaj karakteristično je postojanje kompenzacijskih ponašanja, odnosno da se povećani unos hrane tijekom prejedanja na neki način pokuša „poništiti“. Npr. osoba može drastično smanjiti unos hrane dan nakon prejedanja, pretjerano vježbati, koristiti laksative, klizme ili diuretike.

Glavni simptomi kompulzivnog prejedanja

Ponavljajuće epizode prejedanja koje su karakterizirane sljedećim:

U kraćem vremenskom razdoblju (npr. 2 sata) osoba unose količinu hrane koja je zamjetno veća od količine koju bi većina ljudi pojela tijekom sličnog vremenskog perioda i tijekom sličnih okolnosti.
Osjećaj gubitka kontrole nad jedenjem tijekom trajanja epizode prejedanja (npr. osoba osjeća da ne može prestati jesti ili kontrolirati koliko jede).

Epizode prejedanja karakterizirane su s tri ili više sljedećih obilježja:

osoba jede mnogo brže nego što je to uobičajeno;
osoba jede sve dok se ne javi osjećaj neugodne prepunjenosti;
osoba jede velike količine hrane iako zapravo nema osjećaja fizičke gladi;
osoba jede na osami zbog stida;
osoba ima osjećaj gađenja prema sebi, osjeća krivnju i depresivnost zbog jela;
Postoji patnja povezana s prejedanjem.
Prejedanje se javlja najmanje jednom tjedno u periodu od tri mjeseca.

Prejedanje nije povezano s redovitim „čišćenjima“ (povraćanje, laksativi i sl.) kao što je to kod bulimije i ne pojavljuje se isključivo tijekom bulimije ili anoreksije (uz kompenzacijska ponašanja kao što je samoizazvano povraćanje).

Poremećaji hranjenja i posljedice po zdravlje

Postoje brojne ozbiljne negativne posljedice poremećaja hranjenja po tjelesno zdravlje koje mogu biti i smrtonosne.

Uz traženje psihološke pomoći, izrazito je važno obratiti se liječniku kako bi se kontroliralo i tjelesno zdravlje.

Vrsta psihoterapijskog rada može biti individualna, grupna ili obiteljska, a postoje i različiti psihoterapijski pravci koji na različite načine pristupaju liječenju poremećaja hranjenja.

Uz psihoterapiju, ponekad je potrebna i procjena psihičkog stanja i propisivanje lijekova od strane psihijatra. Lijekovi sami po sebi nisu dovoljni, ali mogu biti važna karika u liječenju, posebno u slučaju komorbiditeta (postojanja drugih psihičkih problema uz poremećaj hranjenja, npr. depresije).

Uz psihoterapeute i psihijatre, važna je i suradnja sa psiholozima, nutricionistima, liječnicima koji prate zdravstveno stanje oboljele osobe te drugim stručnjacima za mentalno zdravlje.

10 savjeta za prevenciju poremećaja hranjenja

Tvoje tijelo je jedinstveno u cijelom svemiru. Cijeni svoje posebnosti i ne uspoređuj se s drugima.
Pronađi oblik kretanja koji te čini sretnim i godi tvom tijelu. Ljudi koji vježbaju samo radi mršavljenja brzo odustanu.
Zaboravi na dijete. Signali gladi i sitost najtočniji su pokazatelji koliko i kada trebaš jesti.
Sprijatelji se sa svojim emocijama. Nemoj ih ušutkivati prejedanjem ili gladovanjem.
Baci vagu kroz prozor. Vaga ne može izmjeriti zdravlje, ljepotu niti zadovoljstvo.
Budi svjesna/svjestan toga što jedeš. Posveti se jelu i prošaraj tanjur različitim bojama.
Osvijesti da mršavost ne donosi sreću. Zadovoljstvo i sreća su stanje uma a ne tijela.
Nemoj dijeliti hranu na dobru i lošu. Nijedna hrana nema rogove.
Biraj odjeću koja odgovara tvom tijelu i u kojoj se osjećaš ugodno.
Odbaci poruke iz okoline i masovnih medija koje ti govore kako bi trebao/trebala izgledati. Za svaku negativnu misao o svom tijelu, dodaj jednu pozitivnu.