Vrste uređaja za inhalacijsku primjenu lijekova

Astma i kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) vrlo su česte bolesti. Preko 700 milijuna ljudi u svijetu za jednu od ovih bolesti koristi barem jedan inhalacijski lijek.

Inhalacijska terapija je preferirani oblik terapije za ove vrste bolesti jer dovodi lijek izravno u pluća. To omogućuje korištenje manjih doza lijekova za istovjetni učinak u odnosu na sistemsku primjenu, umanjujući sistemske učinke lijeka i rizik od ozbiljnih nuspojava.

Inhaleri

Za inhalacijsku aplikaciju lijekova koriste se uređaji koje skupno možemo nazvati inhalerima. Iako im je svima zajedničko gore navedeno odlaganje lijeka izravno u dišne puteve, postoji mnoštvo razlika među uređajima koji su danas dostupni na tržištu. Osim različitih djelatnih tvari, koje se mogu naći samostalno ili u fiksnim kombinacijama, velike su razlike i među tehničkim izvedbama i načinu primjene pojedinih vrsta uređaja.

Prema podacima mnogih istraživanja, u velikom je broju slučajeva nepoznavanje pravilne inhalacijske tehnike bio presudni faktor koji je doveo do terapijskog neuspjeha. Zbog toga ćemo se u ovom tekstu ukratko osvrnuti na osnovne vrste inhalera i dati općenite upute za njihovu primjenu.

Obzirom na velik broj različitih podvrsta i izvedbi, za detaljnije i specifičnije upute svakako preporučujemo konzultaciju s liječnikom ili ljekarnikom.

Raspršivači fiksnih doza – MDI (eng. Metered-dose inhaler)

Ova vrsta inhalera kolokvijalno je poznata kao „pumpica“ ili „sprej“. To je najčešće propisivani oblik inhalera, ali i onaj uz koji vežemo najviše problema s inhalacijskom tehnikom.

Uređaj se sastoji od metalnog rezervoara koji sadrži otopinu ili suspenziju lijeka i stlačeni, ukapljeni potisni plin te ventil pomoću kojeg uređaj isporučuje točno definiranu dozu lijeka prilikom pritiska.

Ispravna upotreba ove vrste inhalera zahtijeva dobru koordinaciju između aktivacije uređaja i udisaja. Doza lijeka izlazi iz inhalera velikom brzinom i traje vrlo kratko. U slučaju prebrzog, prekratkog, zakašnjelog ili nesinkroniziranog udisaja, doprema lijeka do pluća, a time i terapijski učinak, može biti značajno smanjen. Osim poduke o pravilnoj tehnici, za osobe s probematičnom koordinacijom (starije osobe, mala djeca, osobe s određenim bolestima i stanjima koje mogu utjecati na koordinaciju) vrlo dobra opcija su inhalacijske komore (eng. spacer).

Posebna podvrsta ove vrste inhalera su inhaleri aktivirani dahom (BAI, od eng. Breath-activated inhalers).

Kao što ime govori, oni su aktivirani udahom umjesto pritiskom i na taj način eliminiraju problem koordinacije. Nažalost, još uvijek je veoma malen broj lijekova koji se prozvode u ovom farmaceutskom obliku. Na hrvatskom tržistu je od ove vrste prisutni Autohaler® i Spiromax® uređaji.

Prednost MDI je veličina i praktičnost. Rade autonomno i mogu dostaviti velik broj doza lijeka u kratkom vremenu te omogućuju isporuku vrlo sitnih čestica lijeka, što omogućuje njihovu bolju penetraciju u ciljna tkiva.
Mane su nedostatak brojača doza (kod većine uređaja) i potreba za dobrom koordinacijom pritiska i udaha, te češća pojava orofaringealnih naslaga ukoliko tehnika nije zadovoljavajuća.

Pravilna uoptreba MDI inhalera:

Protresti inhaler oko 5 sekundi
Ukloniti poklopac
Lagano podignuti bradu
Izdahnuti iz pluća zrak sve do granice nelagode
Staviti inhaler u usta
Započeti polagan, dubok i snažan udah te istovremeno pritisnuti inhaler
Udahnuti do granice nelagode i zadržati zrak 10 sekundi
Lagano izdahnuti

Kod upotrebe inhalacijskih kortikosteroida, potrebno je nakon primjene isprati usta vodom kako bi se spriječila pojava oralne kandidijaze.

Inhaleri suhog praha – DPI (eng. Dry powder inhaler)

DPI su uređaji pomoću kojigh se inhalira praškasti lijek. Najčešće se koristi smjesa čestica mikroniziranog lijeka i većih, neaktivnih molekula nosača, obično laktoze, no posljednjih godina razvijaju se i novije formulacije s hidrofobnim nosačima ili agregatima čestica lijeka.

Lijek se odvaja od nosača snagom udaha, pri čemu velike i teške čestice nosača ostaju u ustima i grlu, a manje i lakše čestice lijeka se deponiraju u donjim dišnim putevima.
Udah mora biti brz, dubok i jak kako bi se stvorio dovoljan podtlak koji će omogućiti penetraciju lijeka do pluća što može predstavljati problem kod osoba sa znatno smanjenom respiratornom funkcijom.

Postoji velik broj različitih izvedbi ovakvih uređaja. Kod nekih se lijek nalazi u kapsulama (npr. Zonda®, Handihaler®,Breezhaler®) ili blisteru (npr. Discus®, Ellipta®), koji se probuše prije upotrebe. U drugima se lijek nalazi u spremniku iz kojeg se posebnim mehanizmom prije inhaliranja odvajaju pojedinačne doze (npr. Spiromax®, Genuair®, Turbuhaler®).

Prednosti ovih uređaja su jednostavnost, veličina, kompaktnost, nepostojanje potisnog plina te činjenica da nema potrebe za koordinacijom udaha i pritiska.
Većina njih ima brojač doza, a neki čak imaju indikator koji pokazuje je li doza lijeka potpuno oslobođena što ukazuje na pravilnu tehniku.
Najveći nedostatak je činjenica da je za pravilnu primjenu pune doze lijeka potreba snaga udaha, što nije uvijek moguće postići kod svih pacijenata.
Zbog laktoze kao nosača, postoji veći rizik od orofaringealnih naslaga.

Zbog velikog broja različitih uređaja koji imaju znatne razlike u načinu koištenja, nije moguće dati univerzalnu uputu o inhalacijskoj tehnici koja bi u potpunosti pokrila sve vrste uređaja.

Ipak, postoje određeni univerzalni principi koji su od pomoći kod svih DPI inhalera:

Kad je doza lijeka spremna, treba Izdahnuti iz pluća zrak sve do granice nelagode
Nakon stavljanja uređaja u usta, potrebno je naglo i duboko udahnuti
Nakon udaha zadržati dah 10 sekundi te lagano izdahnuti
Nakon primjene potrebno je isprati usta vodom

Za detaljnije i specifične upute o Vašem uređaju možete se obratiti liječniku ili ljekarniku. Neki od proizvođača lijekova izdali su i video-upute koje su dostupne putem interneta.

Inhaleri nježne maglice – SMI (eng. Soft mist inhaler)

Ovaj inhaler nema propelenta, aktivna tvar otopljena je u vodi. Aktivacija inhalera opušta oprugu, a stvorena mehanička energija protiskuje otopinu lijeka kroz posebnu mlaznicu, tvoreći finu maglicu pri čemu se brzina emisije lijeka usporava, što daje pacijentu dovoljno vremena da duboko udahne cijelu dozu lijeka.

Ovakvi uređaji postižu vrlo sitne čestice i visoki udio deponiranog lijeka u plućima, jednako su praktični kao MDI i DPI.
Najveći nedostatak je mali broj lijekova koji je dostupan u ovoj izvedbi.

U Hrvatskoj je dostupan jedino Respimat® uređaj. Za punjenje uređaja novim spremnicima lijeka potrebna je fizička snaga, što može predstavljati problem nekim pacijentima.

Nebulizatori

Nebulizatori (udomaćeni naziv je inhalator) su uređaji su koji omogućuju inhalaciju lijeka u aerosolu. Oni se ne smatraju inhalerima, već su kategorija za sebe, ali svrha im je ista. Za nastanak aerosola iz tekućine koristi se komprimiran izrak ili ultrazvuk.

Uporaba ovih naprava je jednostavna, ne zahtijeva posebnu inhalacijsku tehniku ni snagu zbog čega su ovi uređaji posebno pogodni za primjenu kod starijih bolesnika i male djece. Priprema lijeka zahtijeva vrijeme, a ponekad i pomoć druge osobe, a mnogi lijekovi zbog fizikalno-kemijskih svojstava nisu kompatibilni s ovom vrstom uređaja.

Nedostatak ovih uređaja je nepraktičnost zbog njihove veličine i činjenice da moraju biti uključeni u struju te potreba redovitog održavanja i čišćenja.
Posljednjih godina razvijaju se novi nebulizatori s mesh tehnologijom, gdje se otopina lijeka raspršuje pomoću vibrirajuće membrane sa sitnim šupljinama. Takvi uređaji su vrlo kompaktni i stoga mnogo praktičniji u odnosu na klasične kompresorske inhalatore.

Zaključno, možemo reći da je inhalacijska primjena lijekova od velike koristi za pacijente, no velik broj različitih uređaja, svaki sa svojim specifičnostima, može prestavljati prepreku u uspješnoj provedbi terapije. Veliku ulogu u rješavanju problema i nedoumica oko korištenja ima ljekarnik koji može dati savjete o ispravnoj primjeni inhalacijskih lijekova.