Higijena uha

Higijena uha i poremećaji lučenja cerumena

Prelistavajući riznice sjećanja našeg djetinjstva, jedna priča odzvanja posebnim tonom, a to je svima nam dobro poznata priča o Crvenkapici. Kad vuk neprimijećen ulazi u bakinu kućicu, gdje iskoristivši bakin slab sluh prerušen čeka Crvenkapicu koja nesvjesna pada u stupicu. Tko zna kakav bi kraj ova priča imala da je baka na vrijeme čula vuka?

Kako bi bili sigurni da izbjegnemo slične situacije u našim svakodnevnim životima važna je pravilna higijena uha i ušne šupljine te na vrijeme prepoznati i pravilno liječiti sve pridružene probleme.

Ušni vosak, poznat kao cerumen, je izlučevina ceruminalnih žlijezda koje su pridružene folikulima dlaka na koži zvukovoda. On je po sastavu hidrofobna voštana tvar koja osigurava mehaničku i mikrobnu zaštitu epitelne sluznice vanjskog djela slušnog kanala. On podmazuje i štiti kožu od ozljede te stvara prirodnu barijeru nastanku infekcije, njegov kiseli pH je nepovoljan za razvoj većine patogena u tom području.

Obično se cerumen prirodno uklanja iz uha migracijom epitela sluznice uha, što je dodatno potpomognuto pomicanjem čeljusti. Kada je taj proces narušen dolazi do njegove akumulacije. To se može dogoditi kroz nekritično korištenje štapića s vatom, ali i drugih “instrumenata” koji se koriste za ublažavanje nelagode ili svrbeža, digitalnom manipulacijom slušnog kanala ili korištenjem slušnih pomagala. Sve to može “zapakirati” cerumen duboko u ušni kanal. Smanjenjem ili gubitkom njegove zaštitne uloge stvara se preduvjet za razvoj upale i brzo širenje infekcije uz pojavu crvenila, otekline, bolnosti i svrbeža, kroz ponavljanje ciklusa: svrbež, češanje, trauma upala se nastavlja širiti.

Pacijenti s problemom nakupljanja cerumena najčešće manifestiraju simptome poput:

osjećaja začepljenosti,
punoće ili tekućine u uhu,
gubitka sluha,
boli,
svrbeža ili
tinitusa (“šum” u ušima).

U tih pacijenata dolazi do nakupljanja i stvaranja naslaga cerumena, koje su odgovorni za nastale simptome, a u dodiru s vodom bubre i izazivaju osjećaj pritiska i začepljenosti uha. U tom slučaju obično posežemo za štapićima s vatom, nastojeći odstraniti “ono nešto” što nam smeta. Tako možemo samo još dublje potisnuti nabubrenu nakupinu ušne masti u koštani dio zvukovoda.

Četiri su glavna čimbenika koji dovode do nakupljanja cerumena

Uslijed prekomjernog stvaranja, često idiopatske prirode, ili opstrukcije uklanjanja (zbog varijacija u anatomiji ušnog kanala). Nadalje, cerumenske žlijezde progresivno atrofiraju i postaju manje brojnije s godinama što rezultira suhom strukturom cerumena koji se teško transportira epitelnim transportom što uz veći broj dlaka u slušnom kanalu rezultira opstrukcijom uklanjanja. Kao posljednji faktor se navodi fenotip cerumena.

Cerumen možemo podijeliti u dva genetički određena fenotipa:

“suhi” podtip prevladava u ljudi Azijskog podrijetla i Američkih Indijanaca te
“mokri” podtip koji prevladava kod ljudi Afričkog i Europskog podrijetla.

Uobičajene metode uklanjanja viška nakupljenog cerumena koje su se pokazale najučinkovitije te se i najčešće koriste u kliničkoj praksi.

To su: upotreba cerumenolitika, irigacija (nježno ispiranje štrcaljkom ili električnim irigatorom) ušnog kanala te ručno uklanjanje (pomoću instrumenata za uklanjanje cerumena pod izravnom vizualizacijom).

Ove metode uklanjanja su često korištene istodobno, no do danas kontrolirano kliničko ispitivanje koje uspoređuje učinkovitost ovih metoda nije provedeno.

Cerumenolitička sredstva

Cerumenolitička sredstva su spojevi koji razgrađuju nakupljeni cerumen te smanjuju potrebu za irigacijom ili ručnim uklanjanjem.

Ni jedan od cerumenolitika nije pokazao veću učinkovitost od obične vode ili fiziološke otopine pa se one preporučaju kao prva linija.
Kao druga linija se preporuča upotreba mineralnih ulja.
Dodatno, pacijenti često preferiraju vodikov peroksid zbog njegovog “šumećeg” učinka, iako postoje naznake da on ima smanjenu učinkovitost u usporedbi s drugim cerumenoliticima.

Na Hrvatskom tržištu dostupno je nekoliko varijanti sprejeva za uho s cerumenolitičkim svojstvima, sastojci takvih formulacija međusobno se nadopunjuju i omogućuju jednostavno ispiranje uha.

Čine ih:

nezasićeni trigliceridi,
parafinsko ili maslinovo ulje koji omekšavaju cerumen,
može biti prisutan izopropil-stearat kao dodatno otapalo,
PEG (polietilenglikol)-40-sorbitol heksaoleat i PEG-40-sorbitan peroleat koji emulgiraju i aktivno potpomažu ispiranje uha,
a BHA/BHT (butilhidroksianizol i tolnol) i vitamin E imaju dodatno antioksidativno djelovanje.

Formulacije su namijenjene za uklanjanje cerumena kod djece i odraslih, a razlika je samo u doziranju. Prema opisu doziranja jednog komercijalno dostupnog pripravka na bazi maslinovog ulja:

odrasli mogu stavljati 1 ili 2 doze spreja dva puta dnevno u trajanju od 4 do 5 dana,
dok djeca od 1 do 12 godina koriste jednu dozu jednom dnevno u vremenu od 4 do 5 dana.

Korištenje sprejeva za uho s cerumenolitičkim svojstvima

Prije upotrebe spremnik se može lagano zagrijati među dlanovima, protresti i primijeniti na način da se povuče gornji dio uha nježno prema gore i unatrag. Držeći bocu u uspravnom položaju, aplikator je potrebno staviti u zvukovod i pritisnuti pumpicu do kraja. Ispiranje nakon primjene nije potrebno.

Većina pripravaka je sigurna u trudnoći i tijekom dojenja. Oprez je potreban jedino ako se sumnja na perforaciju bubnjića ili ako ona već postoji, te je u tim slučajevima primjena kontraindicirana, kao i zbog upalnog procesa u zvukovodu.

Iako je ušna higijena danas marginalizirana, uvjerili smo se kako ona igra ključnu ulogu u osiguravanju pravilnog sluha i sprječavanju upalnih procesa ili drugih oštećenja zvukovoda. Pravilnom ušnom higijenom možemo na siguran i medicinski prihvatljiv način spriječiti nakupljanje cerumena te izbjeći nepotrebne posjete liječniku zbog problema koji se lako rješava kroz samoliječenje.