Dijabetes je poremećaj povećavanja razine šećera u krvi koji nastaje kad gušterača prestane proizvoditi hormon inzulin ili on nije djelotvoran u organizmu. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. To je kronična, neizlječiva bolest koja zahvaća sve dobne skupine i u stalnom je i progresivnom porastu. Trajno povišena glukoza u krvi izaziva promjene na stjenkama krvnih žila i živaca te, oštećujući ih, vodi u prerano starenje organizma.
Najčešći simptomi koji mogu ukazati na šećernu bolest su:
Šećerna bolest tipa 1 nastaje kad su stanice koje proizvode inzulin u gušterači oštećene ili uništene. Obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi. Najčešće obolijevaju djeca i mladi ljudi, iako se bolest može javiti u bilo kojoj životnoj dobi. Preporučena terapija je inzulin.
Šećerne bolest tipa 2 nastaje kad su stanice u tijelu otporne na djelovanje inzulina ili gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina. Simptomi se razvijanju postupno i u blažem obliku. Često prođe dosta vremena (do nekoliko godina) prije nego što se dijagnosticira. Uglavnom se javlja u srednjoj ili starijoj životnoj dobi. U posljednje se vrijeme povećava broj oboljelih u ranoj adolescenciji pa čak i u djetinjstvu. U velikog broja osoba otkriva se sasvim slučajno, često kad su se već razvile komplikacije. Ako se bolest na vrijeme prepozna, za normalizaciju može biti dovoljna promjena životnog stila uz prilagođenu prehranu i tjelesnu aktivnost te gubitak kilograma. Ako to ne dovede do željenih rezultata, liječi se tabletama (antidijabeticima), a u uznapredovaloj fazi uvodi se i inzulin.
Javljaju se kao posljedica kraćeg ili dužeg perioda nereguliranog šećera u krvi. Što je bolji nadzor šećera u krvi, krvnog tlaka i lipida, manji je rizik od komplikacija.
Akutne komplikacije – hipoglikemija i hiperglikemija, nastaju brzo i naglo, a ako se brzo i adekvatno ne reagira predstavljaju opasnost po život.
Hiperglikemija nastaje kada zbog nedostatka inzulina, glukoza ne može ući u stanice, te se nagomilava u krvi do vrlo visokih vrijednosti. S druge strane, stanice ne mogu koristiti glukozu pa gladuju, a energiju dobivaju “neprirodnim” putovem, koristeći masti (rezultira stvaranjem štetnih produkata ketonskih tijela).
Izrazito visoke vrijednosti šećera u krvi, dehidracija i nagomilavanje štetnih produkata (ketoacidoza) dovode do daljnjih poremećaja, često i do kome, ugrožavajući život bolesnika.
Karakteristični simptomi (koji se razvijaju postupno tijekom nekoliko sati): suhoća kože i sluznica, mučnina, povraćanje, bol u trbuhu, ubrzano i duboko disanje, opća slabost te poremećaj svijesti koja može varirati od pospanosti do kome.
Radi se o po život opasnom stanju koje se liječi na jedinici intenzivne skrbi, u bolnici.
Do hipoglikemije dolazi kod se uzme previsoka doza inzulina ili tableta, zbog smanjenih obroka ili preskakanja obroka, uzimanja alkohola, pretjerane fizičke aktivnosti, kod dijabetičara s oštećenim bubrezima i jetrom…
Karakteristični simptomi: izrazito pojačanu glad, znojenje, drhtavicu, bljedilo, nesvjesticu, vrtoglavicu, pojačan rad srca.
Ako glukoza u krvi i dalje pada, simptomi se pojačavaju do agresivnog ponašanja, smetnji vida i koncentracije, poremećaja svijesti, sve do kome.
U slučaju hipoglikemije treba odmah uzeti 10 do 20 grama šećera ili šećerom zaslađeno piće, zatim pojesti nešto sa dugim djelovanjem na povišenje razine šećera u krvi (kruh i tjestenina), a ako se hipoglikemija ponovno pojavi uzeti još 10 do 20 g šećera. Kod osoba koje su zbog hipoglikemije bez svijesti ne smije se ništa davati na usta, već treba dati injekciju glukagona.
Nakon dužeg vremenskog perioda neregulirane šećerne bolesti razvijaju se kronične komplikacije. Kao posljedica patološkog djelovanja hiperglikemije na krvne žile nastaje progresivno sužavanje malih (mikroangiopatija) i velikih krvnih žila (makroangiopatija). Najčešće mikroangiopatske promjene javljaju se na oku, bubrezima, probavnom traktu i živcima, a makroangiopatske na srcu, mozgu i krvnim žilama nogu.
Osobe sa šećernom bolešću 2-4 puta češće obolijevaju od infarkta, 4-10 puta češće od moždanog udara, a gotovo 80% dijabetičara umre od kardiovaskularnih komplikacija.
Dijabetičko stopalo
Najčešća komplikacija dijabetesa – zbog oslabljene cirkulacije u nogama, osobe su podložnije ranama koje teško zacjeljuju (mogu završiti gangrenom pa čak i amputacijom).
Dijabetička retinopatija
Mikroangiopatske promjene na očima dovode do dijabetičke retinopatije koja može završiti i sljepoćom ako se ne liječi na vrijeme.
Šećerna bolest je najčešći uzrok sljepoće.
Svaka treća osoba na dijalizi u Hrvatskoj je osoba sa šećernom bolešću. Dugotrajno povišena razina glukoze u krvi kod osoba s nekontroliranom šećernom bolešću uzrokuje promjene u strukturi krvnih žila u bubrezima. Učestale infekcije mokraćnih putova (koje se javljaju uz lošu regulaciju šećerne bolesti) mogu također doprinijeti oštećenju bubrežne funkcije.
Kako bi se bolest držala pod kontrolom neophodno je da se pacijenti:
Da bismo znali provodimo li liječenje uspješno, potrebno je pratiti vrijednosti glukoze u krvi. Samokontrola pomoću aparata za mjerenje šećera u krvi (glukometar) omogućava liječniku odabir pravile terapije, a pacijentu ukazuje na eventualne probleme u regulaciji bolesti.
Pročitajte još:
Imunološki sustav – naš štit od bolesti
Odjaviti se možete u bilo kojem trenutku. Pročitajte naš pravilnik privatnosti i uvjete kupovine.
