Postoji mnogo vrsta aloje, no najpoznatija je Aloe barbadensis Mill. (Aloe vera). Ova zanimljiva biljka za prirodno stanište odabrala je suha, suptropska područja, no veoma se lako uzgaja zbog čega se njena upotreba brzo proširila po čitavom svijetu. Korištena je u narodnoj i tradicionalnoj medicini tisućama godina kao lijek za mnoštvo tegoba. O njoj je pisao još i Dioskorid, spominje se  u starih Egipćana, brojnim afričkim plemenima, a poznavale su je i razne civilizacije Sredozemlja.

Produkti ove biljke savršeno nadopunjuju njen istovremeno snažan i nježan karakter. Bistri želatinozni gel dobiva se iz srži listova biljke, a žućkasti sok (lateks) smješten je u stanicama neposredno ispod kože lista. Prvi je blag, smirujuć i tonizirajuć dok je drugi snažnog, laksativnog djelovanja. Bitno se razlikuju u kemijskom sastavu pa je tako gel sačinjen najvećim dijelom od vode (99%), sluzi i proteina, dok lateks sadrži antrakinonske spojeve  nazvane barbaloini koji imaju svojstvo podraživanja sluznice crijeva. Zbog toga se razni preparati od lateksa aloje koriste kod zatvora, no ovdje treba biti oprezan jer njihova kronična upotreba može izazvati toleranciju, odnosno navikavanje crijeva na laksativ.

Gel aloe vere čest je gost u raznim kozmetičkim pripravcima zahvaljujući svojstvu da fino hidratizira i regenerira kožu, a njegova blagost čini ga pogodnim za upotrebu već i kod male djece. Spisi stari nekoliko tisuća godina govore o tradicionalnoj upotrebi ove biljke u lokalnoj primjeni npr. za zacijeljivanje rana te smirivanje eritema i opeklina, a posljednja istraživanja potvrđuju njegovu učinkovitost i kod psorijaze.  Primjenjuje se i nakon uboda insekata, kod herpesa, nakon depilacije, nakon sunčanja, za njegu desni, kod ozeblina  itd.

Izuzev vanjske primjene, gel se nerijetko koristi i u liječenju raznih probavnih tegoba. Zahvaljujući sluzima kojima obiluje, smiruje upalne procese u probavnom sustavu, oblaže sluznicu želuca, te olakšava probavu. Mnogi ga koriste i kao imunostimulans, kao sredstvo za regulaciju razine glukoze kod dijabetesa tipa 2, za povišen kolesterol ili jednostavno kao tonik za čitav organizam. Unatoč tome što većina ovih indikacija nije potkrijepljena čvrstim, znanstvenim dokazima, aloe vera ne prestaje oduševljavati sve one koji u njoj potraže melem za svoje tegobe.  Jedina indikacija za koju trenutno postoje klinički dokazi jest primjena kod zatvora i odnosi se na sok aloje bogat antrakinonima.

Lokalna upotreba aloje iznimno rijetko uzrokuje nuspojave, no uzeta peroralno može izazvati neželjene učinke onim neopreznima. Aloe vera kao laksativ može prouzročiti abdominalne grčeve i bol, ali i dovesti do ozbiljnijih stanja zbog povećanog izlučivanja kalija iz organizma. Stoga je potreban oprez ako postoji istovremena terapija lijekovima kao što su diuretici, digoksin, varfarin i drugi. Također, ne preporuča se oralna primjena djeci i trudnicama, te osobama koje pate od hemoroida, opstrukcije crijeva, upalnih bolesti crijeva te bubrežnih bolesti. Prilikom odabira preparata aloje svakako se posavjetujte sa svojim ljekarnikom.

Pročitajte još:

Hiperpigmentacija

Povišena temperatura kod djece

Metabolički sindrom

Alzheimerova bolest